Obljetnica

12.12.2008

Na znanje: Svim članovima NSPPBH

OBAVIJEST

Proteklo je već godinu dana otkako smo 12.12.2007. zakoračili prvi put u „sindikalne vode“, nudeći na ovim prostorima jednu novu, svježu snagu kolektivizma, te zajedničkog stremljenja ka nekim boljim i obećavajućim vremenima. Mi koji smo stvarali, a to još uvijek i činimo, vrijednost u okvirima putničkog brodarstva u akvatoriju istočne obale Jadrana, pa i šire, osjetili smo se pozvani da postavimo neke nove standarde u radu i životu pomoraca, ali i svih onih koji su na bilo koji način vezani za pomorstvo. Na kraju iako je bilo puno sporenja oko toga, tom pozivu smo se odazvali, i sad već pomalo ubiremo neke „plodove“ tog angažmana. Međutim, za neke velike rezultate i veće promjene, ipak je potrebno kako vrijeme tako i dobra volja i strpljenje, prije svega kod samog članstva, ali i kod svih drugih čimbenika koji odlučuju o svemu što se tiče naših budućih zahtjeva i aktivnosti.

Tradicija Hrvatske je u pomorstvu još od vremena prvih doseljenika na ovim obalama. Ta tradicija nije samo u gradnji brodova, već i u upotrebi najrazličitijih brodova, iako zbog razvedenosti naše obale, i brojnih otoka koji se konstantno naseljavaju, na prvom mjestu su putnički brodovi. Na njima su do sada stasale brojne generacije pomoraca i tu činjenicu ne može nitko zanemariti. Mnogi od njih su otišli na neka druga mora, a ima ih i koji su se vratili. Ti isti pomorci sa svojim znanjem i neizmjernim iskustvom, čine onu vrijednost koju smo već spomenuli, i koja je zalog za neke buduće generacije.

Međutim, da ne bi sve ostalo samo na zbrajanju činjenica, i podsjećanju na ono što smo nekada bili, potrebno je s velikom dozom ozbiljnosti, okrenuti se budućnosti, i reći da najveća briga ove vlade, i svake buduće vlade, treba biti upravo za ljude. Jer, što je brod bez ljudi? Tko će sutra upravljati brodovima kad ne bude posada na njima? Da li je tehnologija toliko moćna da zamjeni čovjeka? Vidimo da se poslodavci sve više okreću upravo tehnologiji, jer to im daje za pravo da smanjuju broj radnih mjesta. Međutim, svjedoci smo da je broj pomorskih nesreća u porastu i to upravo zbog manjka ljudi. Sofisticirani brodovi ne znače i manje posla, naprotiv zbog sve većih zahtjeva za prijevozom, povećavaju se i kapaciteti i brzina brodova, a samim tim i obim poslova održavanja i upravljanja brodovima. To stvara dodatni umor i pad koncentracije kod ljudi, pa su stoga i veći zahtjevi za odmorom i boljim uvjetima rada i života na brodovima. Zato je potrebno uz dodatna ulaganja u nove tehnologije, ulagati i na povećanju standarda za pomorce, jer dogodit će se da će se sve manje ljudi odlučivati potražiti svoj „kruh svagdašnji“ među pomorcima.

Drugo i ne manje bitno je vratiti pomorcima dostojanstvo i dignitet koji su nekada imali. Znalo se i još uvijek se govori da je „pomorački kruh sa sedam kora“, a netko će reći da mu je danas dodana još jedna, ona osma. Jer, umjesto da , kad već nismo u mogućnosti imati sve što je „Bogom dano“ za nekakav normalan obiteljski život, kakvog većina zaposlenih na kopnu imaju, a uz to smo i stalno izloženi teškim i ponekad pogibeljnim uvjetima rada i života na brodu, tražimo da nam se bar omogući „život dostojan čovjeka“, svaki put kad napustimo brod i dođemo svojim kućama i svojim obiteljima. Na kraju, to oni i očekuju od nas, jer i njihova žrtva je također velika. Za to traže satisfakciju barem u donekle lagodnijem i bezbrižnijem životu, a ne da se moraju mislit kako „skrpiti kraj s krajem“, kao preživjeti vrijeme do ponovnog ukrcaja na brod, kako platiti lijekove i bolničko liječenje kada se razbole? Na kraju kako platiti sve one namete i poreze koje nas stalno pritišću, i kakvu uopće sliku o pomorcu pokazati svojoj djeci i onoj koja možda maštaju da budu pomorci.

Mi to sami ne možemo riješiti. Država je ta koja se treba pobrinuti za to. Ali, ne deklarativno, već kroz razne zakonske i podzakonske akte gdje će posebno mjesto imati pomorci i brodograditelji. Ako je opredjeljenje ove zemlje za pomorstvo i brodogradnju, uz već zaštićeni turizam kao glavnu privrednu granu, tada to treba kroz sve moguće oblike zakonodavstva i definirati i omogućiti njihov daljnji razvoj a ne prepustiti stihiji i zanemarivanju, kako se to u posljednje vrijeme radi. Inače imaćemo situaciju da ćemo naše more, kao i našu obalu prepustiti raznoraznim stranim ulagačima, koji će naposljetku dovesti neku drugu radnu snagu i neke druge djelatnosti vezane uz more, a mi ćemo kao i nekada naši stari, trbuhom za kruhom otići na neka druga mora i u neke druge zemlje, u potrazi za svojom srećom i s nadom za boljim životom.

 

Split,22.12.2008.                                                                     nsppbh

Last modified: 08.11.2019

Comments are closed.