NERIJEŠENA PITANJA

16.09.2009

Neriješena pitanja: Ugovori na određeno!?

Jedno od pitanja koje se posebno u novo nastalim okolnostima sveprisutne krize aktualizira, a za čije se rješenje još od svog osnutka NSPPBH zdušno zalaže, pitanje je velikog broja neriješenih Ugovora o radu na određeno vrijeme. Jasno je da se zbog nejasnih i nedorečenih odredbi postojećeg Zakona o radu, ovo pitanje stavlja u kontekst dogovaranja između socijalnih partnera, kako na nivou pojedinih poduzeća, tako i na nacionalnom nivou. Međutim, zbog posve jasne i nedvosmislene ekonomske filozofije i politike Uprava pojedinih trgovačkih društava, naročito u većinskom državnom vlasništvu, koje teže jeftinijoj radnoj snazi sa što manjim troškovima unutar socijalnih prava radnika, ovo pitanje je postalo kamen spoticanja za sve zainteresirane strane. Kako doći do krajnjeg rješenja, doista je teško reći dok se ne promjene zakonske regulative i KU koji bi to regulirali na nama zadovoljavajući način.

Ono, što želimo ovim putem naglasiti, su posebne okolnosti koje su dovele naše pomorce u nezavidnu situaciju, straha za svoju budućnost i egzistenciju. Stječe se dojam, da je dosadašnja politika Uprave Jadrolinije vodila upravo ovoj situaciji, da u mogućoj krizi imaju opravdanje za otpuštanje većeg broja radnika bez velike buke i uz minimalne troškove. Jednostavnim činom zahvale mnogim, sada već i dugogodišnjim pomorcima, koji su već stekli određeno iskustvo i znanje za rad na putničkim brodovima i trajektima, ostaje se bez prijeko potrebnog kadra, ali ipak, po sudu Uprave, ali ne i nas samih, u ovom trenutku i teškog balasta za tvrtku na troškovnoj strani njene trgovinske bilance. Normalno se pitamo u kontekstu svih tih događanja, kako to da su pomorci koji su nosioci posla u jednoj brodarskoj tvrtki postali „tehnološki višak“, pogotovo sada kada se možemo podičiti novijom i modernijom flotom, te rezultatima koje ta flota nekoliko zadnjih godina postiže. Ne želimo nikome u ovome trenutku oduzimati kruh i uskraćivati pravo na rad, ali se pitamo da li pomorci , naročito oni koji su svojim radom i samoprijegorom sebe već istakli za nekakav bolji tretman, zaslužuju da ih se otpušta da bi se sačuvalo tamo neko mjesto u samoj Upravi ili po nama, u prevelikoj administraciji. Ne možemo se oteti dojmu da se pomoračka struka i onako podcjenjuje, naročito uzimajući u obzir sve one svjedodžbe i potrebne dozvole za rad na brodu, a za koje državna administracija uvijek traži velika novčana davanja. I pitamo se s razlogom, da li bi ti isti pomorci koji su ostali bez posla, mogli sutra sjesti u neku od udobnih administrativnih fotelja, kad već neće biti nikoga da zamjeni njih na njihovom radnom mjestu. Da li je Uprava spremna na takve kompromise, ili možda misli da su pomorci toliko nesposobni da ne bi mogli raditi i njihov posao.

Poruka svega ovoga je da se NSPPBH ne slaže, niti će se ikad složiti, s takvom nesocijalnom i podcjenjivačkom politikom niti jedne Uprave Jadrolinije, jer pomorci su bili i ostat će jedina prava snaga i temelj ove tvrtke, bez obzira da li to netko želi prihvatiti ili ne.

GLAVNI ODBOR

N S P P B H

Last modified: 04.11.2019